Motivacija, motor koji nas pokreće

Trening mentalnih sposobnosti

0
193
Roger Federer
Roger Federer

Kao što smo naveli u prethodnom članku, glavna područja koja padaju u područje mentalnih vještina su: motivacija, kontrola emocionalnog stanja (nošenje sa stresom, ljutnjom i drugim nepoželjnim emocionalnim stanjima), pozitivne misli, koncentracija i sl. Motivacija nije slučajno stavljena na prvo mjesto jer se zapravo radi o iznimno važnom faktoru koji okreće ili zaustavlja tj. usporava sve ostale procese. Na otivaciju možemo gledati kao na motor koji nas pokreće, daje am energiju i snagu. Ako taj motor ne radi dobro tada takvo tanje uvelike utječe i na ostale aktivnosti i sam napredak tenisača.

Motivacija približavanja i motivacija izbjegavanja

Što je motivacija? Možda je najlakše na to pitanje odgovoriti ako si postavimo jedno dodatno pitanje, a to je Zašto radimo ono što radimo? Zašto se ponašamo na način na koji se ponašamo? Pojednostavljeno gledajući možemo reći kako je sve što činimo u životu motivirano time da se ili nečem približimo; težimo doći do cilja koji nam se sviđa, ili da se od nečeg udaljavamo, izbjegnemo posljedicu koja nam se ne sviđa. Pokušat ćemo ova dva tipa motivacije objasniti kroz primjer u tenisu, u prvom slučaju tenisač može uporno trenirati i zalagati se na treningu kako bi unaprijedio neki tehnički element čime će se njegova izvedba dići na višu razinu. Kada je tom tenisaču teško na treningu, ide mu slabije i sl., tada zamišljajući takav cilj može sebe motivirati da bude još ustrajniji usprkos trenutnim teškoćama. U drugom slučaju osoba se također može motivirati da bude ustrajnija na treningu u situacijama kada nije lako, samo što je motiv malo drugačiji. Ovdje je dominantan motiv izbjegavanja; npr. izbjeći kritiku trenera ako se nedovoljno zalaže na treningu ili izbjeći kaznu koja može uslijediti. I jedno i drugo stanje će osobi pomoći da se motivira u tom trenutku, no dugoročno gledajući razlika definitivno postoji. Naime, u sportu, ali i u životu općenito, trebali bi težiti razvijanju prvog tipa motivacije, dakle razvijati motivaciju gdje se teži postizanju određenih ciljeva. Takva motivacija je stabilnije i mnogo pozitivnija. Stabilnija jer ne ovisi o okolini; samo si postavite sljedeće pitanje: Kako će se ponašati sportaš kojem je glavni motiv izbjeći kaznu trenera, u situaciji kada trener ne vidi što radi?Ili ako dobije novog trenera koji nije toliko dosljedan u provedbi te kazne. Dakle motivacija u takvom slučaju ovisi o okolini u kojoj se sportaš nalazi, a svi znamo da je okolina promjenjiva.

Roger Federer
Roger Federer

Iako i taj drugi tip motivacije može biti iznimno snažan kada postoji prijetnja, opasnost je u tome što se, uz manju stabilnost, bazira i na negativnom stanju odnosno prijetnji. Prijetnju može za tenisača biti mogućnost gubitka odnosa, neke materijalne stvari, statusa ili samopouzdanja. Generalno to je stanje koje nam izaziva nelagodu, a poznato je kako iz takvih situacija, ako su dugotrajne, nastojimo pobjeći.

Naravno da su oba tipa motivacije prisutni kod svih i da je normalno da se ponekad javi i drugi tip motivacije, no važno je da kroz karijeru veći naglasak bude na motivaciji približavanja, jer ona smanjuje vjerojatnost odustajanja i povećava vjerojatnost uživanja bez obzira na sve teške situacije kroz koje sportaš u svojoj karijeri prolazi.

Utjecaj okoline tenisača na motivaciju

Upravo stoga je vrlo važno s tenisačem postaviti ciljeve koji će biti ciljevi „prema“, a ne ciljevi „od“. Budući da će tenisači, posebice mlađi, teško samostalno postaviti ciljeve za sezonu u ovom području vrlo je značajna uloga trenera. Također je korisno da roditelji preispitaju da li svojim ponašanjem u većoj mjeri potiču razvijanje motivacije približavanja ili izbjegavanja?

Xenija Perwak
Xenija Perwak

Praktično gledano vrlo je bitno da treneri i roditelji djeluju usklađeno u čim većem broju aspekata, a od presudnog je značaja što iskazuju svojim ponašanjem budući da djeca (tenisači i tenisačice) upijaju pristup prema određenim stvarima i načine ponašanja od svojih mentora – roditelja i trenera. S obzirom na navedeno trener i roditelj trebali bi svojim pristupom poticati:

Organiziranost i ustrajnost – organiziranost i usklađenost kondicijske, teniske, mentalne pripreme s prehrambenim navikama i adekvatnim odmorom od presudnog su značaja. Kvalitetni vremenski menadžment tu dolazi do punog izražaja jer omogućava adekvatni balans između treninga i oporavka, a omogućava ustrajnost i dosljednost u provođenju svih potrebnih komponenti pripreme bez kojih je danas teško polučiti uspjeh.

Voljni moment djeteta – treneri i roditelji svojim primjerom kako ništa nije teško (ako se nešto voli i ako se istinski želi uspjeti) u velikoj mjeri mogu utjecati na ispravni voljni moment djeteta i njegovu stabilnost.

Entuzijazam (pozitivan pristup) – volja za rad kreće od entuzijazma cijelog tima. Voljni moment roditelja i trenera i usredotočenost na pozitivne stvari podiže atmosferu projekta i uživanje djeteta tenisača te doprinosi lakšem savladavanju trenažnih opterećenja i kriznih situacija na teniskom terenu kako u treningu tako i na natjecanju.

Alizé Lim
Alizé Lim

Natjecateljski duh – od najranije dobi treba razvijati natjecateljski duh djeteta („Competition“). Često se zna dogoditi da treneri i roditelji na početku izbjegavaju natjecanja dok se ne stekne određeni nivo tehnike izvođena udaraca i kretanja. Upravo suprotno – natjecanje i bodovanje je uputno uvesti od najranije mladosti. Tko će odigrati više puta preko mreže forhendom, bekendom? Tko će ubaciti više servisa? Djeca koja se u ranoj dobi nauče natjecati shvaćaju kako je to sastavni i najinteresantniji dio teniske igre, a svako natjecanje im postaje motivacija i izazov u kojem žele pokazati svoje sposobnosti.