Srijeda, rujan 20, 2017
Naslovnica Stručni tekstovi

Stručni tekstovi

Tekstovi o treningu kod tenisa. To proizlazi iz fizičkog ili psihičkog treninga, kao i tehničkog i taktičkog treninga.

Vizualizacija

0
Ivo Karlović
Ivo Karlović (Fotografije: Dana Anders)

Mentalni trening i vizualizacija nam pomažu da probleme pretvorimo u prepreke. Jer problemi nas muče i sputavaju dok ne nađemo rješenje, tada postaju prepreke, a one su samo još jedna stepenica na putu do uspjeha

Jeste li uočili kada da nogometaši stanu i duboko udahnu, nekada i zatvore oči na trenutak, prije izvođenja kaznenih udaraca? Tenisači često zastanu prije servisa, poprave majicu, udare lopticom određeni broj puta prije servisa, duboko udahnu i   zatim serviraju? Taj maleni ritual, ako je povezan s prijašnjom vizualizacijom, je često dovoljan da aktivira pozitivne misli i da vam samopouzdanje koje vam je potrebno. A što jest vizualizacija? Vizualizaciju je moguće definirati kao unutarnju percepciju slika, mirisa, zvukova i ostalih podražaja koje smo prethodno iskusili te ih sada voljno ponovo „proživljavamo“. Prema Loehru (1991) razlikujemo dvije vrste vizualizacije: subjektivnu i objektivnu. Prilikom subjektivne vizualizacije sam sportaš je „glavni lik“ priče, on sam izvodi sve radnje i sve gleda kroz svoje oči. S druge strane, objektivna vizualizacija stavlja samog sportaša u ulogu promatrača te on sam sebe „promatra“ sa strane, pokušavajući dobiti potpuniju sliku sebe i svoje izvedbe promjenom perspektive. Pomoću vizualizacije stvaramo pozitivne mentalne sheme i obrasce pomoću kojih pripremamo i „energiziramo“ vlastito tijelo za što uspješniju izvedbu. Time sportaš pokušava utjecati na vanjske faktore pomoću vlastitih očekivanja i misli, usmjeravajući se na pozitivan ishod, a ne trenutačnu (potencijalno negativnu) situaciju. Znanstvenici smatraju da vizualizacija stvara jednake misaone sheme u mozgu kao i provođenje same aktivnosti, primjerice, vizualizacija servisa može stvoriti iste misaone sheme u mozgu kao i fizičko treniranje samoga servisa. Naravno to ne znači da se fizičko treniranje treba zanemariti, već samo kako vizualizacija u kombinaciji s fizičkim treniranjem može biti vrlo efikasna tehnika, te kako kombiniranjem fizičkog i mentalnog treninga možemo unaprijediti izvedbu i proces učenja. Suinnovo (1985) istraživanje na skupini skijaša je pokazalo da mozak tijelu šalje jednake poruke, neovisno o tome jesu li ispitanici izvodili same pokrete ili samo zamišljali izvedbu.

Roger Federer

Bitni i psihološki čimbenici

Neki od čimbenika koji utječu na našu izvedbu su fizičke i/ili fiziološke prirode i na njih je (najčešće) lakše utjecati pažljivom pripremom prije meča; kontroliramo unos hrane, dobro se naspavamo, optimalno treniramo za vrijeme pripremnog/natjecateljskog ciklusa, izabiremo odjeću koja nam odgovara i u kojoj se udobno osjećamo… Svi koji su ikada izašli na sportsko borilište i natjecali se, znaju da osim navedenih postoji i cijeli niz drugih čimbenika psihološke prirode, a na njih je (često) teško utjecati . Navijači, obitelj i prijatelji koji mogu stvoriti    pritisak, servis koji jednostavno danas „ne ide“, uostalom često i sami sebi stvorimo pritisak vlastitim očekivanjima. Ukratko, da bi izvedba bila uspješna i fizički i psihološki kriteriji trebaju biti zadovoljeni. Da bismo poboljšali fizičku izvedbu treningom usavršavamo elemente koji su nam potrebni (servis, forhend, bekend…). Na sličan način mentalnim treningom, u što spada i vizualizacija, usavršavamo potrebne elemente koji spadaju u domenu psihološkog (fokus, pažnja, nošenje s poziti vnim stresom…).

Sada zamislite scenarij; naspavani ste i puni energije, utrenirani i danas vam ide sve od ruke. Asevi se redaju, backhand nikad nije bio bolji, a čak i poneki riskantan potez završava kao poen a ne katastrofa. Vi ste u zoni, fokusirani na pobjedu i sigurno idete prema njoj, danas bi mogli osvojiti i Grand Slam J.

No što u slučaju kada, iako naspavani i puni energije, u vašem vrhuncu forme, vama ipak ne ide? Prvi servis je dirao mrežu, napravili se glupu grešku i izgubili idući poen, trener vam viče da se koncentrirate na igru, a vi bi najradije pobjegli s terena od sramote. Koncentracija vam pada, ne osjećate se prisutno već poprilično rastrojeno, sve više ste koncentrirani na to kako ne izgubiti ovaj set, teško vam je sjetiti se plana koji ste imali i samo želite da se sve to privede kraju. Ako nastavite ovako, vrlo vjerojatno ćete izgubiti susret. Nekako se čini da „nije vaš dan“, a protivniku „ide sve od ruke“, iako ste vi objektivno bolji igrač, bolje ste spremljeni i imate više kondicije. Ako se umor i manjak energije rješavaju snom i energetskim pločicama a loš backhand i servis čestim treningom, kako se riješiti pritiska radi lošeg servisa i osjećaja panike da meč ide prema katastrofi epskih razmjera? Kako vratiti fokus na izvedbu i osjećaj kontrole u trenutku kada nam ne ide?

Ana Konjuh

Vizualizacija u svim fazama treninga i natjecanja

Vizualizacija se može koristi ti u svim fazama treninga i natjecanja; za vrijeme priprema, za vrijeme natjecateljskog dijela sezone, prije meča, za vrijeme meča, poslije meča… Sportaš se uči stimulirati uvjete stvarnog natjecanja ili neke druge situacije kako bi poboljšao vlastitu psihičku i fizičku spremnost potrebnu za postizanje vrhunskih rezultata. Na primjer, prije samoga treninga sportaš može vizualizirati što će raditi taj dan, od faze zagrijavanja do samog kraja treninga. Dobro je naći mjesto na kojemu se ugodno osjećate (npr. najdraži kutak sobe ili klupa u parku koja vam se najviše sviđa), pokušati se opustiti (zatvaranje očiju zna dosta pomoći) i zamisliti pokrete koje ćete izvoditi , osjećaj u tijelu koji ćete imati prilikom izvedbe, te zvukove koje ćete čuti prilikom izvođenja izvrsnih udaraca. Sjeti te se koliko je težak reket koji koristite, kakva je podloga na kojoj igrate. Zamislite kako uspješno prolazite kroz svaku fazu zagrijavanja kako se osjećate kada ste spremni za trening. Zamislite kako loptica leti prema gore prije nego što ćete servirati, i gdje točno planirate odigrati servis. U pravilu, što ste maštovitiji i opušteniji, to će vam lakše biti vizualizirati određene situacije. Andy Murray tvrdi kako prije svakoga važnog meča posjeti teren na kojemu će sutra igrati . Opušteno šeće, zamišlja pokrete koje će izvoditi te način na koji će reagirati ako stvari ne krenu po planu. Wayne Rooney, poznati nogometaš, noć prije utakmice vizualizira sebe kako postiže gol i s lakoćom se oslobađa obrambenih igrača. Također se potrudi saznati koji dres će nositi sutradan jer, kako kaže, svaki detalj pomaže. Korištenje vizualizacije tijekom pripreme za meč je puno lakše nego tijekom meča. Za vrijeme meča tu se nalazi i sudac, pritisak tribina, znojni dlanovi, a možda i plan koji ne ide kako ste prvotno zamislili. Girod (2005) navodi kako postoje dva osnovna načina korištenja vizualizacije tijekom meča. Prvi je vezan uz prvotni plan igre koji je pripremljen u fazi treninga korištenjem vizualizacije, a drugi na pronalaženje rješenja za novonastale situacije i prepreke s kojima se sportaš još nije susreo.

Magdalena Rybarikova

Promjena strategije

Tijekom susreta vizualizacija se može provoditi prije poena, između poena i tijekom promjena. (Girod, 2005). Ovdje treba naglasiti da igrači tokom meča imaju kratke pauze koje mogu iskoristiti (20 sekundi između poena i 90 sekundi između promjena strana), stoga sposobnost vizualizacije i koncentracije treba biti što bolja. Primjerice; prije servisa igrač vizualizira smjer servisa, trenutak kontakta reketa i loptice te reakciju na protivnikov retern. Takva vizualizacija najčešće traje od 1 do 5 sekundi, a igrači najčešće zatvaraju oči ili se koncentriraju na smjer u kojemu planiraju plasirati udarac. Nakon uspješne (ili manje uspješne) realizacije poena, igrač se oporavlja te nastavlja s vizualizacijom sljedećeg poena. U tih par sekundi igrač se treba koncentrirati na servis koji želi izvesti. Ništa drugo. Treba uspješno servirati „u glavi“ u tih par sekundi tijekom pripreme i ono najvažnije, vjerovati u sebe i   pozitivan ishod servisa. Ako igrač prije meča zamišlja situaciju u kojoj uspješno servira, kasnije se toga treba samo „sjeti ti “.

Ako je prijašnji plan urodio plodom (poen je dobiven) igrač vjerojatno neće previše mijenjati pristup, no ako realizacija nije uspjela biti će primoran mijenjati strategiju. Vremena za to nema mnogo, na raspolaganju mu je svega 20 sekundi (vrijeme između poena) u kojima se mora smiriti, ponovo koncentrirati na plan i vizualizacijom pronaći novo rješenje. Ovdje je bitno ne prepustiti se panici i strahu od poraza, već konstruktivno i analitički sagledati slabosti i snage protivnika i probati uočiti razlog radi kojega su prijašnji poeni izgubljeni (nepredvidljiv retern, protivnikova brzina…). Ovo igrač radi nakon poena, jer tada dobiva povratnu informaciju o uspješnosti svoje strategije (osvojen ili izgubljen poen). Između promjena igrač ima više vremena za vizualizaciju i analizu protekle igre. Igrači i igračice često sjede na stolici vizualizirajući zadnja dva gema te pokušavaju izolirati problem radi kojeg su gubili poene ili taktiku koja im donosi poene. Ovdje je korisno probati vizualizirati vlastitu igru iz svoje perspektive, ali i perspektive gledatelja, trenera, pa čak i protivnika. Različite točke gledišta mogu igraču dati nove ideje i uvid u nova, potencijalno bolja rješenja. Pred kraj promjene i prije novoga poena, igrač se ponovo koncentrira na sebe, svoju izvedbu, okvirni plan za sljedeća dva gema (npr. pokušat će natjerati protivnika da što češće igra na mreži jer mu to slabo ide) te specifični plan za sljedeći poen (npr. budući da mu servis ide od ruke danas, planira steći inicijativu i bolju poziciju za veću inicijativu na početku poena).

Philipp Kohlschreiber

Sposobnost koju svi posjedujemo

Poslije susreta, kada se emocije slegnu i čestitari odu, dobro je uzeti trenutak i sjetiti se svega što se dogodilo. Što je igrača dovelo do uspjeha, kako se osjećao tada, o čemu je razmišljao, što je pomoglo da se usredotoči na bitne stvari i riješi se vanjskih smetnji poput vjetra, sunca ili dobacivanja iz publike. Što je igraču lakše takve stvari vizualizirati, to će mu biti lakše „prisjeti ti “ se toga kada opet bude potrebno.

Korištenje vizualizacije u vrhunskome sportu danas je više pravilo nego iznimka, no vizualizacija se koristi u svim sferama života. Govornici vizualiziraju uspješan govor pred  publikom, glumci dobru izvedbu, glazbenici uspješan koncert. Vizualizacija se čak koristi i kod liječenja raznih bolesti , jer su pojedina istraživanja pokazala da pozitivne misli i vizualiziranje ozdravljenja u kombinaciji s medicinom daju izvrsne rezultate.

Sposobnost vizualizacije je nešto što svi posjedujemo, no kao u fizičkom treningu tako i ovdje poželjno je raditi s osposobljenim stručnjacima. Jer kao što dobro planirana i pozitivna vizualizacija može uveliko pomoći sportašu, isto tako negativna vizualizacija može djelovati u drugom, sportašu neželjenom smjeru. Usmjeravanje na bitne aspekte i postepeni, ustrajni rad s kvalifi ciranom osobom će vas ojačati mentalno i dati vam nove načine nošenja s čimbenicima van fizičke domene. Mentalni trening i vizualizacija nam pomažu da probleme pretvorimo u prepreke. Jer problemi nas muče i sputavaju dok ne nađemo rješenje, tada postaju prepreke, a one su samo još jedna stepenica na putu do uspjeha.

Kei Nishikori

Koncentracija

0
Tomas Berdych
Tomas Berdych (Fotografije: Dana Anders)

Koncentracija je stanje gdje su svi tjelesni i mentalni resursi igrača usmjereni u jednom pravcu. Sva pozornost usmjerena je u jedan cilj ili točku.

Efekt koncentracije igrača tijekom igre je jako moćan. U normalnom budnom stanju igrača, lijeva polutka mozga koja je zadužena za logiku vodi igru. Međutim, ne upravlja kreativnošću i intuicijom igrača te ga zadržava u okvirima racionalnosti. Kada je igrač u stanju maksimalne koncentracije, tada je umom fokusiran na jednu točku, lijeva polutka se „isključuje“ i prepušta upravljanje desnoj hemisferi (Girod, 2005.) Young i Bunker (2005) smatraju da efikasnost kontrole nad koncentracijom i pažnjom ovisi o dvije blisko povezane sposobnosti:

  1. Kontrola nad fokusom pažnje.
  2. Kontrola nad duljinom koncentracije. Unutar kontrole nad fokusom pažnje autori navode dvije dihotomije:– široki i uski fokus pažnje – Usmjeravanje pažnje na pridržavanje generalnog taktičkog plana kao primjer širokog fokusa pažnje odnosno usmjeravanje pažnje na pojedini udarac kao primjer uskog fokusa pažnje.
    – unutarnji i vanjski fokus pažnje – unutarnji (interni) fokus pažnje odnosi se na usmjeravanje pažnje na sebe, dok se vanjski (eksterni) fokus pažnje odnosi na usmjeravanja pažnje na protivnika “Vrhunski igrači su sposobni vrlo učinkovito manipulirati vlastitom pažnjom. Od širokog unutarnjeg do širokog vanjskog fokusa ili od uskog vanjskog do uskog unutarnjeg fokusa pažnje. Npr. igrač može analizirati protivnikovu sposobnost vračanja servisa prije nego što započne s izvođenjem početnog udarca (uski vanjski fokus), nakon toga pažnju može usmjeriti na izbor servisa koji će odigrati (uski unutarnji fokus), zatim može usmjeriti pažnju na protivnikove najveće slabosti u igri (široki vanjski fokus) te može usmjeriti pažnju na iskorištavanje vlastitih prednosti tijekom susreta (široki unutarnji fokus)“ (Young i Bunker, 2005).
    Kontrola nad duljinom koncentracije odnosi se na sposobnost zadržavanja visokog nivoa koncentracije i pažnje kroz duže vrijeme, a postiže se najčešće vježbama meditacije i vježbama usmjeravanja pažnje.
    Kako bismo utvrdili sposobnost koncentracije igrača u natjecateljskim uvjetima Young i Bunker (2005) predlažu test u kojem igrač sam vrednuje svoju sposobnost usmjeravanja pažnje i održavanja koncentracije tijekom teniskog susreta.
Ana Konjuh
Ana Konjuh (Fotografije: Dana Anders)
Test se sastoji od  deset pitanja koja se vrednuju s ocjenama:
  1. – ako se to rijetko dešava
  2. – ako se to često dešava
  3. – ako se to dešava gotovo uvijek
  1. Ako napravim pogrešku, imam problema izbaciti je iz glave.
  2. Razmišljam o tome što drugi misle o mojoj igri tijekom susreta.
  3. Svjestan sam vlastite slabosti i nedostatka snage te razmišljam o tome tijekom odigravanja udaraca.
  4. Mislim na druge, nevezane stvari tijekom teniskog susreta.
  5. Toliko sam usmjeren na razmišljanje o vlastitom najslabijem udarcu (ti jekom treninga) da ga nastavljam analizirati i razmišljati o njemu i tijekom susreta.
  6. Često znam rezultat susreta koji se odigrava na terenu pokraj moga.
  7. Kada igram parove, previše se fokusiram na ostale igrače i ne mogu igrati svoj najbolji tenis.
  8. Ako se spremam odigrati udarac i netko na tribinama ili na drugom terenu razgovara, izgubim koncentraciju.
  9. Zabrinjava me neki od osnovnih udaraca i ne mogu shvatiti gdje je problem.
  10. Ponekad gubim u ranim fazama turnira zato što razmišljam o potencijalnim protivnicima u nastavku turnira.

15 bodova i manje – igrač je sposoban održati pažnju i visok nivo koncentracije tijekom teniskog susreta. Od 16 – 22 boda – igrač povremeno gubi koncentraciju te je kroz trening još uvijek potrebno raditi na njezinu unapređenju.

23 boda i više – igrač ima velikih problema s koncentracijom te je potrebno kroz sportski trening značajno raditi na tome segmentu. Primjenom ovoga ili nekog sličnog testa trener dobiva jasniju sliku o razini koncentracije igrača tijekom susreta te tako može kvalitetnije planirati trening.

Ante Pavić
Ante Pavić (Fotografije: Dana Anders)

Koncentracija nije samo mentalna sposobnost koja služi kao sredstvo za postizanje sportskog uspjeha. Sposobnost koncentracije vrlo je važna u svakodnevnom životu pojedinca te igrač razvijajući tu mentalnu sposobnost kroz sportski trening i teniske susrete ostvaruje višestruku korist. Ova činjenica ima velik značaj kada uzmemo u obzir recentna znanstvena istraživanja (Carr, 2011) koja nam pokazuju u kojoj mjeri internet i suvremene tehnologije utječu na naš mozak i sposobnost koncentriranja kroz duže vrijeme.

Literatura:
Carr. N. (2011). Plitko – što Internet čini našem mozgu. Zagreb: Jesenski i Turk.
Girod, A. (2005). Winning at tennis. Montreuil: Associati on Frank.
Young, B., Bunker, L. K. (2005). The courtside coach. Hilton Head Island: Graphics.

 

 

Motivacija

0
Alison Riske i Daria Jurak
Alison Riske i Daria Jurak

Kada je sportaš u radu visoko moti viran, to se odražava i na njegov sportski uspjeh. Visoko moti virani sportaš ima jasne i defi nirane vizije ciljeva te veći interes za posti zanje tog cilja. Visoko moti viran sportaš intenzivnije će i predanije raditi na jačanju vlasti ti h psihičkih i tjelesnih potencijala što će mu pomoći u posti zanju visoke razine osobnog razvitka. Nasuprot tome, nemoti viranost i nerad dovode do stagnacije i propadanja najvećih ljudskih potencijala

Borna Ćorić
Borna Ćorić

Riječ motiv nastala je od kasno latinske riječi motivus; što prevodimo kao onaj koji pokreće. U izvornom značenju motivi su one pobude koje čovjekovo djelovanje usmjeravaju prema određenom cilju, održavaju to djelovanje i pojačavaju njegov intenzitet. Dok motivacija označava stanje ili proces unutar pojedinca u kojem smo pobuđeni nekim potrebama, porivima, željama ili motivima, a ponašanje je usmjereno prema određenom cilju. Motivacija može biti ekstrinzična (vanjska) motivacija (novac, pohvala, ocjena, priznanje i slično), koja je pod utjecajem poticaja koji dolaze izvana, te intrinzična (unutarnja) motivacija (znati želja, ponos, uzbuđenje, osjećaj napretka i slično) koja je pod utjecajem motiva koji su unutar nas. Primjerice, ako je sportaš motiviran zadovoljstvom kojeg osjeća prilikom usvajanja novih elemenata ili ako je motiviram zadovoljstvom kojeg osjeća nakon dobro izvedenog servisa, onda govorimo o intrinzičnoj motivaciji.

Gael Monfils

Nasuprot tome, ako je sportaš motiviran rezultatom ili vanjskom pohvalom trenera, publika, novinara itd., onda govorimo o ekstrinzičnoj motivaciji. U sportu se preferira poticanje intrinzične motivacije jer osigurava bolje usvajanje elemenata, trajnija je, stabilnija je kroz vrijeme i ne ovisi o vanjskim faktorima koji nisu pod našom kontrolom. Načelno, ljude možemo svrstati u one koji su proaktivni te u one koji su pasivni ili „otuđeni“, ovisno o uvjetima u kojima se razvijaju i funkcioniraju. Postoje metode pomoću kojih se može doći od stanja amotivacije do stanja motivacije.

Nick Kyrgios

Ovakve metode su korisne u više aspekata, kao na primjer: stjecanje znanja o ljudskom ponašanju, izgradnja socijalne okoline pogodne za ljudski razvoj, povećanje sposobnosti te postizanje blagostanja. Kako bismo razumjeli motivaciju, važno je razumjeti cilj ponašanja; što potiče ponašanje, što ga usmjerava i što ga održava. Različite teorije nude različite odgovore na postavljena pitanja. Tako prema Teoriji potreba ljudi započinju i održavaju aktivnost kako bi zadovoljili svoje potrebe, a potrebe pojedinca važno je poznavati kako bismo znali koje nagrade su učinkovite i koje će nagrade povećati razinu motivacije za treningom i učenjem novih elemenata. Prema Maslowljevoj teoriji postoji hijerarhija potreba u kojoj se na dnu nalaze fiziološke potrebe, zatim potrebe za sigurnošću, potrebe za pripadanjem i ljubavlju, potrebe za poštovanjem te, na samom vrhu, potreba za samoaktualizacijom. Maslow ističe da prvo moraju biti zadovoljene potrebe nižeg reda da bi se mogli usmjeriti na zadovoljenje potreba višeg reda. U praksi to znači da prvo moramo znati je li sportaš sit, naspavan, tj. jesu li zadovoljene sve njegove potrebe nižeg reda kako bismo se mogli usmjeriti na potrebu za samoaktualizacijom tj., u praksi rečeno, na potrebu za ostvarivanjem vrhunskih sportskih rezultata. Posebni kognitivni doživljaji koji označavaju samoaktualizaciju su vršni (peak) doživljaji. Vršni ili peak doživljaj kruna su karijere svakoga sportaša, a sportaši ga doživljavaju prilikom vrhunske izvedbe i najčešće su to doživljaji koji sportašima ostaju trajno u sjećanju te su vrlo često razlog daljnjeg treniranja i ostanka u vrhunskom sportu.

Sloane Stephens

Kao i u svim ostalim segmentima života, tako i u sportu, poznato je da pojedinac istovremeno za nešto može biti jako motiviran, a za nešto posve nemotiviran. Postavite si temeljna pitanja poput: Koliko vaš tenisač/ica voli tenis? Uživa li vaš tenisač/ica u tenisu? Je li je osjećaj vrhunske izvedbe potreba vašeg tenisača/ice? Je li natjecanje potreba vašeg tenisača/ice? Kako postići da su teniska igra i natjecanje zabava, užitak i njihova potreba? Kod sportaša je izuzetno važno prepoznati gdje motivacija nije izražena te kroz različite načine poticati moti- vaciju u potrebnim segmentima. Inače, bez obzira na uspješan rezultat, tenisač/ica može patiti od dubokih frustracija, nezadovoljstva, a motivacija na treningu i natjecanju može se naći na vrlo niskom nivou. Ako primijeti te da tenisač/ica ne uživa u onome što čini i ne vidi viši cilj – bolju izvedbu, vrijeme je da promijenite nešto. Potražite stručnu pomoć i pronađete način da vaš tenisač/ica ponovno počne uživati u onome što voli. Kada je sportaš u radu visoko motiviran, to se odražava i na njegov sportski uspjeh. Visoko motivirani sportaš ima jasne i definirane vizije ciljeva te veći interes za postizanje tog cilja.

Alison Riske i Daria Jurak

Visoko motiviran sportaš intenzivnije će i predanije raditi na jačanju vlastitih psihičkih i tjelesnih potencijala što će mu pomoći u postizanju visoke razine osobnog razvitka. Nasuprot tome, nemotiviranost i nerad dovode do stagnacije i propadanja najvećih ljudskih potencijala.

Literatura:
Beck R.C.. (2003). Motivacija teorijai načela. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Petz, B. Ur.(2005). Psihologijski rječnik. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Ryan, M., Deci, L. (1985). Intrinsic Motivation and Self-Determinati on in Human Behavior. Plenum Press. New York.
Rathus, S. A., Krizmanić, M., i Kolesarić, V. (2001). Temelji psihologije. Naklada Slap.

Ponovo imamo reprezentaciju za naslov!

0
Nikola Pilić 1975, Source: Dutch National Archives, The Hague, Fotocollectie Algemeen Nederlands Persbureau (ANeFo), 1945-1989, Nummer toegang 2.24.01.05 Bestanddeelnummer 928-0488, Author: © Verhoeff, Bert / Anefo, Comment: cropped
Nikola Pilić 1975, Source: Dutch National Archives, The Hague, Fotocollectie Algemeen Nederlands Persbureau (ANeFo), 1945-1989, Nummer toegang 2.24.01.05 Bestanddeelnummer 928-0488, Author: © Verhoeff, Bert / Anefo, Comment: cropped

Nikola Pilić:

Uvijek ću biti ponosan na taj rezultat u Brati slavi. Predivne su to emocije, ja sam Hrvat i za svoju domovinu osvojiti naslov bila je neponovljiva stvar. Imali smo dobru momčad koja je funkcionirala fantasti čno. Ljubi, Mariju i Goranu neizmjerno sam zahvalan za ono što su svih ti h godina dali za reprezentaciju.

Nikola Pilić
Nikola Pilić

Dana 4. prosinca 2005. u Brati slavi ispisana je možda i najveća priča u povijesti hrvatskog tenisa. Hrvatska reprezentacija, koju je tada vodio Nikola Pilić, a u čijem su sastavu bili Ivan Ljubičić, Mario Ančić, Goran Ivanišević i Ivo Karlović sti gla je do naslova pobjednika Davisova kupa. Ovog velikog uspjeha, od kojeg je prošlo punih 10 godina, prisjeti li smo se u razgovoru sa zlatnim izbornikom.

– Uvijek ću biti ponosan na taj rezultat u Brati slavi. Predivne su to emocije, ja sam Hrvat i za svoju domovinu osvojiti naslov bila je neponovljiva stvar. Imali smo dobru momčad, funkcionirala je fantasti čno što je na kraju i dovelo do tog velikog naslova. Jedino malo žalim što taj velik uspjeh nismo uspjeli kapitalizirati kao neke druge reprezentacije. Nakon osvajanja naslova stala je neka čudna strka. Ja sam mislio da bi reprezentaciju trebao preuzeti Goran jer je bio mlad i znao dosta o tenisu, on to nije hti o. I završilo je kako je završilo – nije želio puno po tom pitanju raspravljati Pilić.

Na zidu TK Opati ja gdje ima svoju tenisku akademiju posebno mjesto zauzima legendarna slika pobjednika Davisova kupa. Da li se danas čuje s nekim od igrača i da li s njima ima kontakt?

S Ljubom na kavi

– Čuo sam se u par navrata s Mariom (Ančić), s Ljubom (Ljubičić) sam popio kavu prije nekoliko mjeseci u klubu, dok se s Goranom i Karlom (Karlović) nisam čuo. No, nije to ništa čudno, njih dvojica stalno idu po turnirima, ja sam na drugoj adresi pa i nije bilo neke prilike za susret. U svakom slučaju Ljubi, Mariju i Goranu neizmjerno sam zahvalan za ono što su svih tih godina dali za reprezentaciju. Ispočetka je sve vukao Goran, a kasnije u pobjedničkoj godini je prvi reket bio Ljubičić.

Od svih na slici igrački je ‘aktivan’ jedino Ivo Karlović.

– Karlu svaka čast, skidam mu kapu što u ovim igračkim godinama igra vrhunski tenis. U odnosu na prije 10 godina, bitno je poboljšao svoju igru – bolji je na mrežu, forhend mu je bolji, fizički je stvarno spreman. Naravno, današnja situacija oko hrvatske reprezentacije uvijek je zahvalna tema kad je sugovornik Pilić.

Marin je imao odličnu sezonu

Nastavak teksta pročitajte u najnovijem tiskanom izdanju Revije Tenis (broj 7 od studeni 2015).

Revija Tenis 7
Revija Tenis 7

Dijagnostika agilnosti u tenisu

0
Ana Konjuh
Ana Konjuh (fotografija: Dana Anders)
1. Uvod

Agilnost je sposobnost promjene smjera kretanja bez gubitka ravnoteže, brzine, snage i kontrole pokreta. Iz strukturalnog aspekta, tenis je okarakteriziran visoko-intenzivnim ponavljanim sprintovima koji su međusobno povezani promjenama smjera i brzine kretanja. Za vrijeme trajanja poena (od 5 do 7 sekundi), igrač/igračica promjeni smjer kretanja četiri puta, dok se u cijelom teniskom meču može postići i više od 1000 takvih promjena. Više od 70% pokreta manifestiraju se kroz lateralnu agilnost, dok ispoljavanje frontalne agilnosti čini ostatak. Oko 20% se svodi na kretanje unaprijed, a svega oko 8% na kretanje unatrag. Agilnost objedinjuje sposobnosti dinamičke ravnoteže, koordinacije, eksplozivnu snage tipa sprinta, tehniku trčanja i promjene pravca kretanja, frekvencije pokreta, pliometrije, stabilnosti i mobilnosti itd. Rezultati u ovim testovima su produkt sinergijskog djelovanja navedenih sposobnosti.

Na temelju dijagnostike, dobiva se procjena trenutnog stanja komponenti agilnosti što svakom treneru može dati vrijedne objektivne pokazatelje pojedinog tenisača. Cilj ovog rada je prikazati neke specifične testove agilnosti koje svaki trener može samostalno provesti na teniskom terenu.

Rezultati same dijagnostike bi trebali direktni utjecaj na kvalitetniju distribuciju sadržaja treninga.

U daljnjem tekstu biti će opisani primjenjivi testovi lateralne i frontalne agilnosti.

Maria Sharapova
Maria Sharapova
2. Testovi za procjenu promjene smjera kretanja (agilnost)
a) 96369 naprijed – nazad (MAG96369NN)

Opis mjesta izvođenja: Zadatak se izvodi na stazi dugoj 18 metara. Označena je startna linija dužine 1 metar, a paralelno s njom na udaljenosti od 6, 9 i 12 metara linije dužine 1 metar te na 18 metara ciljna linija dužine 1 metar. Za mjerenje vremena predviđenog za izvođenje zadatka koristi se digitalna štoperica.

Zadatak: Ispitanik zauzme položaj visokog starta ispred linije prsima okrenut cilju. Na znak mjerioca ispitanik starta te trči maksimalnom brzinom do linije udaljene 9 m od starta, dotakne liniju stopalom te trči unatrag do linije udaljene 6 m od starta, opet dotakne liniju, trči do linije udaljene 12 m od starta, dotakne liniju i trči unazad do linije 9 m udaljene od starta, dotakne liniju i trči do linije udaljene 18 m od starta, tj. protrčava ciljnu liniju u maksimalnoj brzini. Tijekom izvođenja zadatka ispitanik je cijelo vrijeme okrenut prsima prema ciljnoj liniji te ne smije okretati glavu niti rotirati trup. Sportaš ne smije raditi korake u stranu kako bi povećao dužinu koraka. Zadatak je završen kada ispitanik prsima prođe zamišljenu liniju cilja. Zadatak se izvodi tri puta.

Registriranje rezultata: Mjeri se vrijeme u stotinkama sekunde od starta do prelaska prsiju preko linije cilja. Upisuju se vremena sva tri pokušaja te se uzima najbolji rezultat.

Cilj testa: Cilj testa je proći zadanu udaljenost za što kraće vrijeme.

Svrha testa: Test se izvodi u svrhu procjene agilnosti sportaša, s naglaskom na frontalnu (čeonu) agilnost.

b) 96369 s okretom za 180 stupnjeva (MAG96369OK)

Opis mjesta izvođenja: Test se izvodi na istom mjestu izvođenja kao i prethodno opisani test te su za izvedbu testa potrebna ista sredstva i pomagala kao i u prethodnom zadatku.

Zadatak: Sportaš zauzme položaj visokog starta ispred linije prsima okrenut cilju. Na znak mjerioca ispitanik starta te trči maksimalnom brzinom do linije udaljene 9 m od starta, dotakne liniju stopalom, okreće se i trči (prsima okrenut prema startnoj liniji) do linije udaljene 6 m od starta, opet dotakne liniju, okreće se i trči (prsima okrenut prema cilju) do linije udaljene 12 m od starta, dotakne liniju, okrene se i trči (prsima okrenut prema startu) do linije 9 m udaljene od starta, dotakne liniju, okrene se i trči do linije udaljene 18 m od starta, tj. protrčava ciljnu liniju u maksimalnoj brzini. Tijekom izvođenja zadatka sportaš ne smije okretati glavu. Zadatak je završen kada sportaš prsima prođe zamišljenu liniju cilja. Zadatak se izvodi tri puta.

Registriranje rezultata: Mjeri se vrijeme u stotinkama sekunde od starta do prelaska prsiju preko linije cilja. Upisuju se vremena sva tri pokušaja te se uzima najbolji rezultat.

Cilj: Savladati opisani zadatak u što kraćem vremenu.

Svrha testa: Test se izvodi u svrhu procjene frontalne (čeone) agilnosti.

Andrea Petković
Andrea Petković
c) Bočna agilnost dvokorakom-koraci u stranu (MAGKUS)

Opis mjesta izvođenja:Na podu su označene dvije paralelne linije duge 1 metar, a međusobno udaljene 4 metra. Za mjerenje vremena koristiti digitalnu štopericu.

Zadatak: Ispitanik stoji izvan linija, bočno uz prvu liniju. Na startni znak ispitanik se što brže može bočnim kretanjem (korak – dvokorak) pomiče u stranu bez križanja nogu do druge linije. Kada stane vanjskom nogom na liniju ili prijeđe preko nje, zaustavlja se i, ne mijenjajući položaj tijela, na isti način vraća do prve linije koju također mora dotaknuti stopalom ili prijeći preko nje.

Kada ispitanik na opisani način prijeđe 6 puta razmak od 4 metra, stane na liniju ili je prijeđe vanjskom nogom, zadatak je završen. Zadatak se izvodi tri puta.

Registriranje rezultata: Rezultat se upisuje u stotinkama sekunde od starta do završetka 6 prelaženja staze od 4 metra. Mjeri se vrijeme u stotinkama sekunde od starta do prelaska prsiju preko linije cilja. Upisuju se rezultati sva tri izvođenja, te se izračunava srednja vrijednost.

Cilj testa: Cilj testa je proći zadanu udaljenost za što kraće vrijeme

Svrha testa: Test se izvodi u svrhu procjene agilnosti sportaša, s naglaskom na lateralnu agilnost.

d) 20 yardi (MAG20Y)

Opis mjesta izvođenja: Test se izvodi između dvije paralelne linije međusobno udaljene 10 yardi između kojih se točno u sredini nalazi središnja linija (1 yard = 0,9144 m; 5 yardi = 4,57 m). Svaka linija je široka 1 metar. Za mjerenje vremena predviđenog za izvođenje zadatka koristi se digitalna štoperica.

Zadatak: Kod početnog stava ispitanik stoji u paralelnom stavu na središnjoj liniji. Na znak mjerioca (pri čemu se najčešće koristi zviždaljka – zvučni signal) sportaš sprinta do bočne linije dotičući liniju stopalom (prelazi udaljenost od 5 yardi, tj. 4.57 m), zatim sprinta do druge bočne linije pri čemu također je mora obavezno dotaknuti stopalom (prelazi udaljenost od 10 yardi, tj. 9.14 m), te na kraju sprinta do početne, tj.središnje linije (udaljenost 5 yardi, tj. 4.57 m) gdje se vrijeme zaustavlja nakon što sportaš prijeđe prsima preko linije. Bitno je napomenuti da sportaš prilikom dolaska na bočne linije mora licem biti okrenut prema mjeriocu. Također, strana u koju će sportaš krenuti u sprint do bočnih linije proizvoljna je.

Registriranje rezultata: Vrijeme se mjeri u stotinkama sekunde od početnog znaka do završetka šestog prelaženja staze od 4 metra. Upisuju se vremena sva tri pokušaja te se uzima najbolji rezultat.

Cilj: Cilj testa je proći zadanu udaljenost za što kraće vrijeme.

Svrha testa: Test se izvodi u svrhu procjene agilnosti sportaša, s naglaskom na lateralnu agilnost.

Nino Serdarušić
Nino Serdarušić
Tablica 1. Referentne vrijednosti za tenisače
MAG96369NN(sek) MAG96369OK (sek) MAGKUS (sek)
<8 godina 11,29 11,01 12,14
8-10 godina 10,06 9,90 10,84
10-12 godina 9,45 9,08 9,75
12-14 godina 9,14 8,74 9,26
14-16 godina 8,56 8,24 8,68
16-18 godina 8,22 7,90 8,23
>18 godina 8,12 7,78 8,10
e) T-test

Opis mjesta izvođenja: Prostor za izvršavanje ovog zadatka nalikuje na slovo ‘’T’’. Označena je startna linija dužine 1 metar, a paralelno s njom na udaljenosti od 10 yardi nalazi se čunj koji je točno u sredini i u istoj ravnini između 2 susjedna čunja udaljenih svaki još 5 yardi. Za mjerenje vremena predviđenog za izvođenje zadatka koristi se digitalna štoperica.

Zadatak: Kod početnog stava ispitanik stoji u paralelnom stavu na središnjoj liniji. Na znak mjerioca sportaš frontalno sprinta i dotiče tlo kod prvog čunja (5 yardi), zatim dokoračnom tehnikom dotiče tlo nakon 5 yardi kod drugog čunja koji je u istoj ravnini s prethodnim, a potom još prevaljuje 10 yardi dokoračnom tehnikom do nasuprotnog čunja. Sportaš se još vraća 5 yardi dokoračno do središnjeg čunja i zadnjih 5 yardi vraća unatraške do ciljne (startne) linije.

Registriranje rezultata: Vrijeme se mjeri u stotinkama sekunde od početnog znaka do završetka, tj prolaska kroz ciljnu ravninu. Upisuju se vremena sva tri pokušaja te se uzima najbolji rezultat.

Cilj: Cilj testa je proći zadanu udaljenost za što kraće vrijeme.

Svrha testa: Test se izvodi u svrhu procjene agilnosti sportaša, s naglaskom na lateralnu i frontalnu agilnost.

Tablica 2. Referentne vrijednosti za tenisačice
MAG96369NN(sek) MAG96369OK (sek) MAGKUS (sek)
<8 godina 11,45 11,22 12,29
8-10 godina 10,16 10,01 10,95
10-12 godina 9,60 9,20 9,80
12-14 godina 9,42 9.05 9,40
14-16 godina 9,12 8,80 9,05
16-18 godina 8,90 8,49 8,87
>18 godina 8,65 8,31 8,75

Motivacija, motor koji nas pokreće

0
Roger Federer
Roger Federer

Kao što smo naveli u prethodnom članku, glavna područja koja padaju u područje mentalnih vještina su: motivacija, kontrola emocionalnog stanja (nošenje sa stresom, ljutnjom i drugim nepoželjnim emocionalnim stanjima), pozitivne misli, koncentracija i sl. Motivacija nije slučajno stavljena na prvo mjesto jer se zapravo radi o iznimno važnom faktoru koji okreće ili zaustavlja tj. usporava sve ostale procese. Na otivaciju možemo gledati kao na motor koji nas pokreće, daje am energiju i snagu. Ako taj motor ne radi dobro tada takvo tanje uvelike utječe i na ostale aktivnosti i sam napredak tenisača.

Motivacija približavanja i motivacija izbjegavanja

Što je motivacija? Možda je najlakše na to pitanje odgovoriti ako si postavimo jedno dodatno pitanje, a to je Zašto radimo ono što radimo? Zašto se ponašamo na način na koji se ponašamo? Pojednostavljeno gledajući možemo reći kako je sve što činimo u životu motivirano time da se ili nečem približimo; težimo doći do cilja koji nam se sviđa, ili da se od nečeg udaljavamo, izbjegnemo posljedicu koja nam se ne sviđa. Pokušat ćemo ova dva tipa motivacije objasniti kroz primjer u tenisu, u prvom slučaju tenisač može uporno trenirati i zalagati se na treningu kako bi unaprijedio neki tehnički element čime će se njegova izvedba dići na višu razinu. Kada je tom tenisaču teško na treningu, ide mu slabije i sl., tada zamišljajući takav cilj može sebe motivirati da bude još ustrajniji usprkos trenutnim teškoćama. U drugom slučaju osoba se također može motivirati da bude ustrajnija na treningu u situacijama kada nije lako, samo što je motiv malo drugačiji. Ovdje je dominantan motiv izbjegavanja; npr. izbjeći kritiku trenera ako se nedovoljno zalaže na treningu ili izbjeći kaznu koja može uslijediti. I jedno i drugo stanje će osobi pomoći da se motivira u tom trenutku, no dugoročno gledajući razlika definitivno postoji. Naime, u sportu, ali i u životu općenito, trebali bi težiti razvijanju prvog tipa motivacije, dakle razvijati motivaciju gdje se teži postizanju određenih ciljeva. Takva motivacija je stabilnije i mnogo pozitivnija. Stabilnija jer ne ovisi o okolini; samo si postavite sljedeće pitanje: Kako će se ponašati sportaš kojem je glavni motiv izbjeći kaznu trenera, u situaciji kada trener ne vidi što radi?Ili ako dobije novog trenera koji nije toliko dosljedan u provedbi te kazne. Dakle motivacija u takvom slučaju ovisi o okolini u kojoj se sportaš nalazi, a svi znamo da je okolina promjenjiva.

Roger Federer
Roger Federer

Iako i taj drugi tip motivacije može biti iznimno snažan kada postoji prijetnja, opasnost je u tome što se, uz manju stabilnost, bazira i na negativnom stanju odnosno prijetnji. Prijetnju može za tenisača biti mogućnost gubitka odnosa, neke materijalne stvari, statusa ili samopouzdanja. Generalno to je stanje koje nam izaziva nelagodu, a poznato je kako iz takvih situacija, ako su dugotrajne, nastojimo pobjeći.

Naravno da su oba tipa motivacije prisutni kod svih i da je normalno da se ponekad javi i drugi tip motivacije, no važno je da kroz karijeru veći naglasak bude na motivaciji približavanja, jer ona smanjuje vjerojatnost odustajanja i povećava vjerojatnost uživanja bez obzira na sve teške situacije kroz koje sportaš u svojoj karijeri prolazi.

Utjecaj okoline tenisača na motivaciju

Upravo stoga je vrlo važno s tenisačem postaviti ciljeve koji će biti ciljevi „prema“, a ne ciljevi „od“. Budući da će tenisači, posebice mlađi, teško samostalno postaviti ciljeve za sezonu u ovom području vrlo je značajna uloga trenera. Također je korisno da roditelji preispitaju da li svojim ponašanjem u većoj mjeri potiču razvijanje motivacije približavanja ili izbjegavanja?

Xenija Perwak
Xenija Perwak

Praktično gledano vrlo je bitno da treneri i roditelji djeluju usklađeno u čim većem broju aspekata, a od presudnog je značaja što iskazuju svojim ponašanjem budući da djeca (tenisači i tenisačice) upijaju pristup prema određenim stvarima i načine ponašanja od svojih mentora – roditelja i trenera. S obzirom na navedeno trener i roditelj trebali bi svojim pristupom poticati:

Organiziranost i ustrajnost – organiziranost i usklađenost kondicijske, teniske, mentalne pripreme s prehrambenim navikama i adekvatnim odmorom od presudnog su značaja. Kvalitetni vremenski menadžment tu dolazi do punog izražaja jer omogućava adekvatni balans između treninga i oporavka, a omogućava ustrajnost i dosljednost u provođenju svih potrebnih komponenti pripreme bez kojih je danas teško polučiti uspjeh.

Voljni moment djeteta – treneri i roditelji svojim primjerom kako ništa nije teško (ako se nešto voli i ako se istinski želi uspjeti) u velikoj mjeri mogu utjecati na ispravni voljni moment djeteta i njegovu stabilnost.

Entuzijazam (pozitivan pristup) – volja za rad kreće od entuzijazma cijelog tima. Voljni moment roditelja i trenera i usredotočenost na pozitivne stvari podiže atmosferu projekta i uživanje djeteta tenisača te doprinosi lakšem savladavanju trenažnih opterećenja i kriznih situacija na teniskom terenu kako u treningu tako i na natjecanju.

Alizé Lim
Alizé Lim

Natjecateljski duh – od najranije dobi treba razvijati natjecateljski duh djeteta („Competition“). Često se zna dogoditi da treneri i roditelji na početku izbjegavaju natjecanja dok se ne stekne određeni nivo tehnike izvođena udaraca i kretanja. Upravo suprotno – natjecanje i bodovanje je uputno uvesti od najranije mladosti. Tko će odigrati više puta preko mreže forhendom, bekendom? Tko će ubaciti više servisa? Djeca koja se u ranoj dobi nauče natjecati shvaćaju kako je to sastavni i najinteresantniji dio teniske igre, a svako natjecanje im postaje motivacija i izazov u kojem žele pokazati svoje sposobnosti.

Dva trenera za psihološku prednost

0
Boris Becker
Boris Becker

[quote_box_center]Sigurno je da će dvojica stručnjaka bolje pripremiti igrača, ogotovo ako jedan od njih ima iskustvo osvajanja Grand Slam aslova, ali mora se paziti da ne dođe do narušavanja sigurnosti i samopouzdanja igrača, koje je ipak najvažnije[/quote_box_center]

[dropcap type=”3″]U[/dropcap] posljednje vrijeme imamo situaciju da najbolji svjetski igrači dolaze s velikom popratnom ekipom ljudi koja ih prati na najveće svjetske turnire. U teamove igrača su uključeni brojni stručnjaci za koje se zna da bi mogli pomoći i donijeti prevagu u pripremi za važne mečeve na Grand Slam turnirima i ostalim važnim natjecanjima. No, unatoč različitim mišljenjima, Novak Đoković, Roger Federer,Miloš Raonić i jošponeki igrači, koji si svojim statusom i financijskim mogućnostima to mogu priuštiti, angažirali su i po dvojicu teniskih stručnjaka.

Da se podsjetimo, Đoković je uz stalnog trenera Marijana Vajdu angažirao nekadašnjeg velikog šampiona Borisa Beckera, Federer je uz stalnog trenera, koji mu pomaže već godinama, angažirao Stefana Edberga. Miloš Raonić uz sebe ima Ivana Ljubičića i Ricarda Piattija. Rafael Nadal uz svojeg dugogodišnjeg učitelja Tonyja Nadala ima i bivšeg TOP 10 igrača, Španjolca Carlosa Costu, koji ima i ulogu menadžera. Za ove slučajeve suradnje zasigurno će se naći riječi pohvale, ali neki će naći i zamjerke koje se mogu pripisati takvoj suradnji u kojoj sudjeluje veći broj stručnjaka.

Becker i Edberg za Grand Slam

Složit ćete se da za vrhunski rezultat atmosfera u teamu igrača jednako tako mora biti vrhunska. Bez sumnje je da vrhunski svjetski stručnjaci u svijetu tenisa zajedno mogu pomoći svojem pulenu da dostigne željeni rezultat, a to je u njihovom slučaju svakako osvajanje Grand Slam turnira. Boris Becker ili Stefan Edberg, koji su i sami osvajači brojnih Grand Slam naslova, zasigurno će svojim savjetima i iskustvom pomoći pronaći rješenje i pripremiti svog igrača za važne mečeve. S obzirom na to da su sa svojim stalnim teniskim trenerima tijekom čitave godine (oni se brinu o formi i udarcima na terenu), nova suradnja trebala bi donijeti psihološku prednost i nadmoć nad ostalim protivnicima.

Novak Đoković
Novak Đoković
Čilić: Bolje je vjerovati jednoj osobi

S druge strane, neki igrači misle da previše ljudi oko njih ne pomaže nego čak može naštetiti sigurnosti igrača. Naime, što ako se razilazeu mišljenjima? Što ako ponekad, i to sasvim slučajno, jedan od njih kaže nešto što nije u skladu s razmišljanjem onog drugog trenera? Tada bi moglo doći do nepovjerenja u nekog od članova teama, a samim tim i do narušavanja ravnoteže unutar teama, što bi se sigurno odrazilo na samopouzdanje igrača. U jednom od razgovora, Marin Čilić napomenuo je da mu ne trebaju dva trenera jer [pull_quote_center]zašto bi mu dvojica govorila jednu te istu stvar, a ako bi mu pričali nešto različito, tek tada bi nastao problem i došlo bi do nesigurnosti. Bolje je vjerovati jednoj osobi u koju imaš povjerenja.[/pull_quote_center] Dakle, koliko god to sjajno zvučalo i izgledalo, za situaciju u kojoj se dva trenera brinu o istom igraču imamo argumente za i protiv. Sigurno je da dvojica stručnjaka mogu više pomoći nego jedan, sigurno je da će dvojica bolje pripremiti igrača, pogotovo ako jedan od njih ima iskustvo osvajanja Grand Slam naslova, ali mora se paziti da ne dođe do narušavanja sigurnosti i samopouzdanja igrača, koje je ipak najvažnije.

 

Trener treba biti upućen u sve aspekte teniske pripreme

0
Ivan Dodig, Željko Krajan
Ivan Dodig i Željko Krajan (fotografija: Dana Anders)

U jednom od prošlih brojeva pisali smo o ulozi trenera u karijeri igrača. U međuvremenu se na Touru pojavilo nekoliko zvučnih imena, nekadašnji vrhunski igrači angažirani su od strane sadašnjih vrhunskih igrača kako bi im pomogli u njihovom razvoju i daljnjoj karijeri. Poznato je, naime, da su Andy Murray i Ivan Lendl surađivali još prošlu sezonu, krajem prošle godine Marin Čilić predstavio je Gorana Ivaniševića kao svog novog trenera, Ivan Ljubičić uspješno radi s Milošem Raonićem, a od ove godine tu su i Boris Becker, Michael Chang, Stefan Edberg te još neki bivši šampioni. Ako malo bolje promotrimo situaciju što se ti če načina treninga, svima će biti jasno da je vrhunski igrač vrlo zahtjevan projekt te njegov ti m mora pokriti nekoliko područja, počevši od tehničkotakti čkog dijela, kondicijskog treninga, mentalne pripreme preko prevencije i zdravstvene službe. Nije rijedak slučaj da trener predstavlja rješenje za sva ta područja u jednoj osobi. Što bi to značilo? Zbog zahtjevnosti našeg sporta, današnji trener koji se želi baviti vrhunskim igračem jednostavno bi trebao biti upućen u sve aspekte teniske pripreme na višoj ili nižoj razini, u većoj ili manjoj mjeri, ali svakako bi trebao biti educiran kako bi u potpunosti mogao prati ti razvoj svog igrača. Danas imamo situaciju (da se malo odmaknemo od onih najboljih, te razmotrimo one koji žele biti najbolji, dakle vrhunske juniore) u kojoj igrač već kao mlađi junior nerijetko ima i do tri ili četi ri treninga dnevno. Mladi igrač je u svojoj pripremi već i te kako upoznat s principima kondicijskog treninga, mentalnog treninga, a da ne govorim o teniskom treningu u vrhunskom pogonu. Vjerujem da se postavlja pitanje da li je moguće da jedna osoba obavlja cjelokupan proces pripreme i treninga

Ako malo bolje promotrimo situaciju što se ti če načina treninga, svima će biti jasno da je vrhunski igrač vrlo zahtjevan projekt te njegov ti m mora pokriti nekoliko područja, počevši od tehničko-takti čkog dijela, kondicijskog treninga, mentalne pripreme, preko prevencije i zdravstvene službe. Nije rijedak slučaj da je trener rješenje za sva ta područja u jednoj osobi

ili je dobro da se uloge raspodijele i da svaki od stručnjaka odradi svoj dio posla. Odgovor možemo potražiti kod najboljih, koji će svojim primjerom pokazati koje je najbolje rješenje za njih…

No, zna se dogoditi, siguran sam da treneri to mogu potvrditi, da igrač dolazi umoran na teniski trening nakon što je dan prije odradio kondicijski trening tako da na terenu ne može pružiti onoliko koliko teniski trener od njega zahtijeva.

Tommy Haas, Alexander Waske
Tommy Haas, Alexander Waske

I tu dolazi do izražaja kvalitetna komunikacija između svih faktora u timu igrača. Teniski trener, kao glavna osoba treba voditi tim i u suradnji s igračem odrediti na koji segment priprema će se staviti naglasak i tu neće biti problema. Ivan Ljubičić znao je svojevremeno napomenuti da ga je mentalni trening znao toliko iscrpiti te taj dan nije radio kondicijski trening.

Jedna vrhunska igračica, jednom davno, na pitanje o tome da li je ikada bila kod psihologa, odgovorila je da joj to ne treba (iako je često gubila „dobivene“ mečeve) jer nije luda… Ta vremena su iza nas i igrači i treneri su postali svjesni da je teniska igra postala sve zahtjevnija, te se traži prostor za napredak gdje god on postoji.

Na putovanjima i turnirima koji se igraju preko cijele godine dolazi do izražaja kvaliteta integrirajućeg pristupa teniskom treningu i kvaliteta trenera koji je često sam s igračem i po nekoliko tjedana. Zahvaljujući suvremenim sredstvima komunikacije, igrač može biti u vezi s kondicijskim trenerom (ako ovaj nije na putu s njim) i psihologom, ali trener koji putuje s igračem mora biti spreman obaviti najveći dio posla i to kvalitetno.

Da se vratimo na početak, vjerojatno je i to jedan od razloga što su najbolji igrači zatražili pomoć i suradnju u novoj sezoni od bivših šampiona. Oni koji su zaista prošli i osjetili na sebi što to znači igrati i trenirati na najvišoj razini, oni koji su i sami bili u situacijama koje nose ogroman pritisak i zahtijevaju specifičan način pripreme i treninga, sigurno da će moći svojim savjetima i prisustvom pomoći da njihovi puleni postignu željeni rezultat. Suradnja Gorana Ivaniševića i Marina Čilića možda je i najbolji primjer gdje je Marin svoju slabiju stranu (prvi servis) pretvorio u moćno oružje što pokazuju i sve statistike.

Tenis – mentalna igra

0
Mate Pavić
Mate Pavić (fotografija: Dana Anders)

Kada pričamo o tenisu, većina će vam reći kako je tenis u velikoj mjeri mentalna igra, budući da se borba odvija na dva plana. Prvi je tehničko takti čki; reket, lopti ca, mreža, reakcija suparnika. Druga borba, često i ona teža za tenisača, zapravo se odvija na mentalnom planu; u samoj glavi igrača. Svakoj osobi koja se bavi, ili se bavila tenisom bit će jasno što se pod ti me misli. Naime, tenisači često nakon izgubljenog poena ili meča znaju reći kako su pobijedili sami sebe. Da li je takva situacija specifi čna samo za tenis ili slične obrasce možemo naći i u drugim sportovima? Mentalni dio je svakako jedna od važnih sastavnica svake izvedbe, neovisno o tome kojim sportom se bavimo. No zašto se onda upravo tenis često naglašava kao sport u kojem je mentalni dio toliko značajan? Upravo zbog teških psihofi zičkih zahtjeva koji se postavljaju pred igrača. U tenisu sportaš je sam na terenu, nema podršku suigrača i trenera koji će ga pokrivati i kompenzirati povremene oscilacije, meč može trajati vrlo dugo, te česta putovanja i odvojenost od obitelji zbog putovanja u kasnijim fazama samo su neki od faktora koji svakako utječu na fi zičko i mentalno stanje tenisača povećavajući zahtjeve situacije u kojoj se tenisač nalazi.

Povezanost tjelesnog i mentalnog

Vidjeli smo kako specifi čnost situacije utječe na psihofi zičke zahtjeve koji se stavljaju pred tenisače, no također je važno biti svjestan kako tjelesni i mentalni dio nisu odvojene cjeline, te se zapravo radi o interakciji i međuzavisnosti između ta dva djela koji mogu pojačavati jedno drugo. Zamislite tenisača koji kreće u meč s poziti vnim stavom, ali kondicijski nije u najboljoj formi. U početku kada je svjež, takav tenisač ili tenisačica može izgledati dobro; može biti uspješan u svojoj izvedbi. No kako meč odmiče gubi se svježina, javlja se umor i tenisač hvata zadnji atom snage kako bi sti gao bržu lopti cu. U takvoj situaciji efi kasnost počinje padati. Iako osoba i dalje daje sve od sebe, to jednostavno više nije dovoljno. Teško je očekivati kako takvo stanje neće utjecati na mentalno stanje tenisača. Javljase frustracija, ljutnja, nervoza i
slični osjećaji koji još više ometaju tenisača i njegovu izvedbu. U takvim situacijama vrlo je važno detekti rati gdje je uzrok problema, jer ako zaključujemo samo na temelju posljedice (nervozna reakcija, odustajanje i sl.) možemo zanemariti uzrok i tako smanjiti vjerojatnost rješavanja problema. S druge strane, dobro je poznato kako negati vna emocionalna stanja poput natjecateljske anksioznosti dovode do povećanja napetosti u ti jelu. Sjeti te se samo npr. napetosti u mišićima vrata nakon psihički napornog dana; nakon nekog stresnog događaja. U sportu takva napetost može dovesti do veće potrošnje energije te do gubitka lakoće izvedbe (tenisači često znaju reći kako su izgubili osjećaj, kako pokret nije tekao glatko kao inače i sl.).

Što učiniti u takvim situacijama?

Isto kao što dobrom kondicijskom pripremom kod tenisača razvijamo tjelesne kapacitete i održavamo poželjno fi zičko stanje, isto tako psihološkom ili mentalnom pripremom razvijamo poziti vne vrijednosti , učimo tenisače tehnikama koje mogu primjenjivati kako bi opti mizirali svoje mentalno stanje ti jekom izvedbe. Psihološka priprema ili mentalni trening je oblik rada sa sportašem u kojem mu pomažemo da usvoji tehnike kojima će unaprijediti i učiniti stabilnijim izvođenje akti vnosti u svom sportu. Iako se psihološkom pripremom bave psiholozi, treneri su u cijeloj situaciji vrlo značajan faktor. Treneri svojim pristupom, planiranjem i programiranjem treninga mogu uvelike utjecati na razvoj poželjnih psiholoških karakteristi ka. Kolika važnost se pridaje psihološkom faktoru u sportu dovoljno nam govori činjenica kako sportaši i treneri izjavljuju da se 40% do čak 90% uspjeha u sportu može pripisati mentalnom faktoru. Zašto toliko visoki postotak? Zato što su mentalni faktori oni koji će omogućiti da sportaš pokaže ono što može i to pretoči u meč. Ako razmišljamo o mentalnom faktoru iz te perspekti ve, onda je tako visoki postotak opravdan. No, isto tako trebamo biti svjesni kako mentalni faktori ne mogu u potpunosti kompenzirati nedostatak znanja i vješti na i kondicijske spreme. Ako tenisač nije u formi, te ako razina znanja i vješti ne nije zadovoljavajuća, tada i najbolja psihološka priprema ne može napraviti čudo. Na psihološku pripremu treba gledati kao na jedan dio pripreme sportaša, uz bok tehničko-takti čke pripreme i kondicijske pripreme.

Da li započeti sa psihološkom pripremom, i kada?

Postavlja se pitanje je li psihološka priprema nužna i kada sa psihološkom pripremom započeti . Ako o psihološkoj pripremi pričamo u užem smisli riječi, dakle kroz rad sa sportskim psihologom tada je odluka mnogo kompleksnije, jer ona ovisi o poziti vnom stavu tenisača i njegovog okruženja prema radu sa psihologom, dostupnosti sportskog psihologa i naravno o fi nancijskim mogućnosti ma. Ako o psihološkoj pripremi razmišljamo u širem smislu, što znači stavljanje većeg naglaska na razvijanje mentalnih vješti na kroz redovne treninga i rad s trenerom, tadabi odluka trebala biti mnogo jednostavnija, i odgovor bi trebao glasiti : svakako bi trebalo započeti i to što prije, naravno uz pristup primjeren uzrastu s kojim se radi. Kada nabrojimo područja mentalnih vješti na u tenisu bit će jasnije zašto je odgovor takav. Generalno gledajući područja koja bi se kod sportaša trebala razvijati , a spadaju u područje mentalnih vješti na su: moti vacija, kontrola emocionalnog stanja (nošenje sa stresom, ljutnjom i drugim nepoželjnim emocionalnim stanjima), poziti vne misli, koncentracija i sl. Stoga je vrlo važna edukacija trenera iz područja sportske psihologije. Iskustvo u praksi pokazuje kako je u radu na psihološkoj pripremi najbolji pristup onaj kojim se pokušava ostvariti kvalitetna suradnja tenisača, trenera i sportskog psihologa.

 

U daljnjim člancima detaljnije ćemo obraditi pojedine uže teme iz područja psihološke pripreme u tenisu.

“Warm-up” u tenisu

0
Fotografija: Dana Anders

[dropcap type=”3″]Z[/dropcap]agrijavanja su već dugo vremena sastavni dio sportskih akti vnosti . Utjecaj pravilno izvedenog zagrijavanja, uočljiv je i bez spoznaja o anatomskom, metaboličkom i biokemijskom funkcioniranju organizma i to kroz subjekti vni doživljaj lakšeg izvođenja raznih kretnih struktura i intenzivnih akti vnosti . Često se događa da čak i treneri na vrhunskoj razini provode zagrijavanje zahti jevajući od svojih tenisača izvođenje izvjesnih kretnih struktura nižim intenzitetom, a da pritom ne razmišljaju na efekte koje ti me žele posti ći. Kako bi daljnji tekst imao smisla potrebno je defi nirati zagrijavanje kao postupak ili skup postupaka koji imaju za cilj akutnu psihološku, anatomsku, fi ziološku i biokemijsku prilagodbu organizma na zahtjeve koji slijede u glavnom dijelu tjelovježbene akti vnosti, teniskog treninga, ili natjecateljske akti vnosti, sa svrhom smanjenja rizika nastanka ozljeda, optimizacije trenažnih efekata ili poboljšavanja natjecateljskih rezultata. Što se točno događa u ljudskom organizmu za vrijeme zagrijavanja i koji su to mehanizmi i kemijske reakcije koje omogućavaju tu «subjekti vno» lakšu izvedbu, odnosno funkcioniranje organizma na višoj razini, nije do kraja razjašnjeno. Iako su trenutne spoznaje sasvim dovoljne kako bi se kroz određeni protokol organizam pripremio za srednji ili visoki napor koji slijedi u glavnom dijelu treninga ili meča, te na taj način poboljšao efekt treninga ili rezultat na natjecanju, sa znanstvenog stajališta i dalje postoje određene nepoznanice. Točno poznavanje energetskih mehanizama u ljudskom organizmu, te primjena adekvatne metodologije kojom se mjeri omjer svih energetskih obrazaca za vrijeme intenzivne akti vnosti , omogućili bi veći broj znanstveno utemeljenih informacija o utjecaju zagrijavanja na te iste energetske procese. Postoje procjene o zastupljenosti pojedinih energetskih obrazaca prilikom nekih tjelesnih akti vnosti izraženih u postotcima, temeljenih na procjeni sportskih eksperata, ili temeljem informacija dobivenih mjerenjem primitka kisika i koncentracije laktata za vrijeme i neposredno nakon određene akti vnosti ali konkretne informacije temeljene na činjeničnom stanju unutar mišića i dalje su nepoznanica.

Utjecaj zagrijavanja na ljudski organizam.

Zagrijavanje je fiziološka i psihološka priprema za trenažne zadaće koje slijede. Najčešće sredstvo zagrijavanja je tjelesna akti vnost. Pokazalo se da je zagrijavanje najučinkoviti je kada je niskog do umjerenog intenziteta i duljeg trajanja. Iako se zagrijavanjem posti žu učinci na cjelokupni antropološki status u nastavku teksta će se u najvećoj mjeri iznijeti informacije o djelovanju zagrijavanja na energetske sustave u mišićima.

Fiziološki aspekti zagrijavanja

Izrazom homeostazafi ziolozi označavaju održavanje  nepromijenjenih, odnosno stalnih uvjeta u unutarnjem okolišu. Svi organski sustavi u ti jelu obavljaju svoje funkcije kako bi održali te stalne uvjete. Homeostaza je za vrijeme različiti h tjelesnih akti vnosti u većoj ili u manjoj mjeri narušena. Ona ne predstavlja konačno stabilno stanje. Superkompenzacijom organizam, nakon iscrpljujuće tjelesne akti vnosti , uz adekvatan oporavak, uspostavlja novu (višu) homeostatsku razinu. Dakle, faza superkompenzacije predstavlja prvu razinu adaptacije, što organizmu dozvoljava da nadolazeći rad dočeka spremniji. Kontrolni i regulacijski mehanizmi u organizmu imaju funkciju održavanja i uspostave više razine homeostaze. U organizmu postoji nekoliko ti suća kontrolnih mehanizama koji reguliraju homeostazu. Adaptacija organizma na akti vnost može biti akutna i dugoročna. Akutna priprema organizma za akti vnost podrazumijeva manje strukturne promjene, te uti lizaciju i korištenje postojećih kapaciteta. Akutnu adaptaciju organizma na akti vnosti koje slijede posti žemo adekvatnim zagrijavanjem. Dugoročnu adaptacija organizma na akti vnost podrazumijeva strukturne promjene (povećanje količine enzima i strukturnih bjelančevina) i povećanje ukupnih energetskih kapaciteta. Kao rezultat zagrijavanja gotovo svi organski sustavi pripremljeni su za višu razinu metabolizma i funkcioniranje na višem nivou, ne samo kroz pojedinačno funkcioniranje, već i kroz međusobnu koordinaciju, ali i strukturne promjene koje se u prvom redu odnose na proizvodnju enzima, za koje postoje dokazi da se njihov broj može povećati već nakon nekoliko sekundi. Adekvatno provedenim zagrijavanjem djelujemo na sve sustave ti jela (respiratorni, kardiovaskularni, živčani, lokomotorni sustav) na način da ih pripremamo za višu razinu djelovanja, smanjujući tako veličinu šoka koji bi organizam mogao doživjeti za vrijeme visoko intenzivne akti vnosti . Kada bi ljudski organizam bio u mogućnosti odmah se adapti rati na energetske i metaboličke zahtjeve korištenjem svojih maksimalnih metaboličkih kapaciteta, bez navedenih reakcija i procesa zagrijavanje ne bi bilo potrebno.

Vrste zagrijavanja.

Zagrijavanje se prema metodi provedbe može podijeliti na akti vno/dinamičko i na pasivno zagrijavanje. Akti vno/dinamičko zagrijavanje podrazumijeva povećanje mišićne i tjelesne temperature pod utjecajem fi zičke akti vnosti , a pasivno zagrijavanje je takvo zagrijavanje pri kojem izostaje fi zička akti vnost, a porast se temperature izaziva egzogenim faktorima. Cilj zagrijavanja uglavnom određuju sadržaji glavnog dijela treninga ili natjecanja, pa će ovisno o cilju ovisiti i ostale odrednice zagrijavanja. Svako zagrijavanje, posebno kada je riječ o tenisu, obzirom na fi ziološke efekte koje bi se zagrijavanjem trebalo posti ći, trebalo bi se sastojati od:

  • izvođenja cikličnih struktura gibanja nižim
    intenzitetom (hodanje, trčanje…),
  • vježbi dinamičke fl eksibilnosti,
  • vježbi tonizacije,
  • vježbi ravnoteže,
  • izvođenja specifi čnih struktura gibanja iz glavnog
    dijela trening ili meča visokim intenzitetom izvedbe.

Već je rečeno kako najnovije studije pokazuju kako stati čno istezanje, ukoliko predstavlja jedini oblik zagrijavanja prije treninga, bitno trenutno smanjuje jakost, snagu i motoričku izvedbu vježbača, bez obzira na njegovu dob, spol ili razinu treniranosti. Konkretno, ako odmah nakon takvog oblika zagrijavanja pokušamo napraviti bilo koji oblik akti vnosti koji iziskuje manifestaciju eksplozivne ili maksimalne jakosti i snage, naši ć e rezultati biti slabiji nego prije „zagrijavanja“. Stoga se svakako preporučuje provedba gore svih navedenih dijelova “pravilnog” zagrijavanja. Teniska igra zahtjeva od igrača opti malnu kombinaciju fl eksibilnosti, eksplozivne snage, jakosti i dinamičkog balansa. Prijenos sile reakcije podloge korištenjem tzv. kineti čkog lanca zahtjeva dovoljnu jakost trbušnih mišića, ali i adekvatnu razinu jakosti i fl eksibilnosti kako bi se sila uspješno prenijela na reket. Iz tog razloga, vrlo je važno provoditi vježbe zagrijavanja visokog intenziteta i velikog opsega pokreta. Evo primjera nekih vježbi:

  1. Hodanje na petama
  2. Hodanje četveronoške
  3. Hodanje na vanjskom dijelu stopala
  4. Iskoraci naprijed
  5. Podizanje koljena
  6. Iskoraci bočno
  7. Rotacije trupom
  8. Trčanje u mjestu
  9. Rotacije u ramenom obruču
  10. Zamasi rukama

Preporučuje se provoditi dinamički ti p zagrijavanja u trajanju od 10 do 20 minuta, no važno je napomenuti da se dužina trajanja mijenja sa stupnjem kvalitete tenisača. Naime, što je tenisač na višem stupnju kvalitete to se i produžava trajanje samog zagrijavanja. Kod profesionalnih tenisača zagrijavanje može potrajati i duže od jednog sata. Sadržaji zagrijavanja i intenzitet zagrijavanja bi trebali pružiti određenu progresiju i to uključivanjem vježbi sve većeg transformacijskog utjecaja te provedbom vježbi postepenim povećanjem intenziteta i volumena. Intenzitet kod vježbi istezanja posti že se postepenim povećanjem opsega pokreta, povećanjem sile i brzine izvedbe. Povećanje volumena uključuje povećanje broja ponavljanja i/ili ukupnog vremena trajanja. Tenisači početnici trebali bi započeti s vježbama zagrijavanja koje podrazumijevanju niži intenzitet i manji opseg pokreta vježbi, manju silu kod izvedbe i manju brzinu pri izvedbi pokreta. Primjerice, zadatak hodanja je vježba zagrijavanja za početnike, te za razliku od vježbe trčanja u mjestu koja zahtjeva provedbu s puno manjom silom i smanjenom brzinom izvedbe kroz manji opseg pokreta. Svako zagrijavanje trebalo bi započeti izvedbom cikličnih struktura gibanja nižeg intenziteta poput hodanja ili trčanja u trajanju od 3 do 10 minuta, kako bi se postepeno povećala frekvencija srca, ali i mišićna te tjelesna temperatura. Jednostavne vježbe poput jogginga, vožnje na bicikl ergometru ili preskakivanje vijače dobre su za prilagodbu organizma za napore koje ga očekuju u teniskom treningu ili meču. Mnogi tenisači, pogotovo mlađi i neiskusniji provode zagrijavanje prekratko, te nisu fokusirani na pravilnost izvedbe pojedinih zadataka. Bez pravilne tehnike izvođenja svakog zadatka istezanja, sve dobrobiti istezanja neće se posti ći.

“TAKE HOME MESSAGE”

Zagrijavanje ima važnu ulogu kod prevencije,
opti mizacije trenažnih efekata i poboljšavanja
natjecateljskih rezultata u tenisu

Prije treninga i meča obavezno provoditi
dinamički način zagrijavanja

Preporučuje se provoditi dinamički ti p
zagrijavanja u trajanju od 10 do 20 minuta

Započeti s cikličnim strukturama gibanja nižeg
intenziteta poput hodanja ili trčanja u trajanju
od 3 do 10 minuta

Postepeno povećavati intenzitet i volumen
vježbi zagrijavanja

Prilikom istezanja valja paziti na pravilnu
tehniku izvedbe

DRUŠTVENE MREŽE

4,695ObožavateljiLajkaj
204SljedbeniciSlijediti