Intervju s Goranom Ivaniševićem

Goran Ivanišević - Pobjednik Grand Slam turnira kao igrač i kao trener

0
1129
Marin Čilić i Goran Ivanišević
Marin Čilić i Goran Ivanišević

Ono što nisam uspio sa sobom, uspio sam s Marinom

[quote_box_center]Kao kad sam osvojio Wimbledon, koji put se probudim i zapitam se jesam li to zaista napravio. Jesam, dobro je. Pa vidim Marina negdje na televiziji s peharom pobjednika US Opena i pomislim – uh, dobro je, osvojio je. Trebao je i Hrvatskoj novi sportski idol, ovo je došlo u najbolje vrijeme – smatra Goran[/quote_box_center]

Goran Ivanišević
Goran Ivanišević

Nakon što je njegov štićenik osvojio US Open, Goran Ivanišević je završio u Umagu, gdje vodi Akademiju. Zatekli smo ga – ukočena vrata. Nije to bila posljedica slavlja zbog trijumfa Marina Čilića na US Openu, već je – pretjerao u dvorani. – Mislim da još imam 20 godina pa se malo zaboravim. Imam brojne nastupe na ekshibicijskim turnirima, moram još odraditi azijsku ligu pa moram biti spreman. Kada smo Marin i ja počinjali suradnju, rekao sam mu da trebam igrati svoje turnire. Ako treba tri – tri. Volim još uvijek zabiti as pred pet ti suća ljudi, ili skrati ti loptu. Samo da ja sebi u glavi budem dobar. A tada sam i njemu dobar. Njemu je to super, meni je super. I to je rezultat onog što se dogodilo.

A dogodilo se nešto veliko. Kako ste se osjećali kada je Marin imao meč loptu i kada ju je realizirao?

– Ja sam takav, ne mogu ja sjediti mirno kao Ivan Lendl ili Bob Brett, ja bih najradije ušao u teren. Bilo je nervoze, ali osjećao sam se sigurno.

Bila je divota sve gledati , čast biti tamo. Naravno, zasluge ima Slaven Hrvoj, koji je tri godine s Marinom. Slaven ga je dobro spremio jer način na koji se kreće netko od 198 centi metara… To je i meni olakšalo posao jer ako nisi spreman, ne možeš igrati . Slaven i ja smo također kliknuli. Marin je odigrao i bolje nego što sam ja ikad mislio da će igrati , pokazao svijetu što može. Sve se poklopilo i sve je ispalo dobro.

Prvi se pomak vidio u Parizu

Dani u New Yorku bili su nešto posebno?

– Došao sam iz Europe, on iz Cincinnatija. Trenirali smo navečer na središnjem stadionu Arthura Ashea. Poslije desetak minuta treninga Marin mi kaže: Kako je moguće na ovom terenu igrati loše?
Uzvrati o sam mu da ne znam, ali da ga držim za riječ. Odigrao je tri neviđena meča na tom središnjem terenu. Sve se prelomilo u petom setu proti v Simona. Isti scenarij kao na onom vražjem Australian Openu – 2:1 u setovima, mučenje u četvrtom setu, pa break-lopta na početku petog seta. Pitao sam se da li moguće da će mi taj Simon uništi ti godinu. Od tog trenutka Marin kao da je rekao “sad ću ti ja pokazat kakav tenis mogu igrati ”. Pokazao je svijetu kakav tenis može igrati . I to na impresivan način. Peti set sa Simonom, Berdych, Federer… S Federerom njegov je tenis bio čista teniska poezija. Zatvarao mu je sve, igrao mu je brzo. Gledali smo snimku njihova meča u Torontu. Federer je puno puta reternirao ‘slice’, s kojim Marin nije ništa radio. Rekao sam mu da na svaki taj ‘slice’ zatvara teren. Da ne mora odmah doći naprijed, ali da mora zatvoriti mrežu, bez povlačenja. Marin je napravio sve što je trebalo. I sjajno je servirao. Bila je to demonstracija moći! Nije imao visok postotak prvoga servisa, ali pogađao je kada je trebalo. Servira za meč i pogodi tri asa. To su stvari na kojima smo radili. Svi pričaju o servisu, ali mi smo na servisu uvjerljivo najmanje radili! Marin brzo shvaća, a ja ne volim crtati i fi lozofi rati.

Zahvaljujući vama njegova je igra doživjela velike promjene?

– Uvijek sam bio iskren prema njemu. Govorio sam mu na početku godine – „kad počneš igrati kako trebaš igrati , to će biti to“. U Parizu proti v Novaka Đokovića prvi se put vidjelo da se ne povlači. Jest da je to bio riskantan tenis, nekima i loš, ali meni je bilo važno vidjeti nešto novo. Vidjelo se to i u Wimbledonu, tada je protiv Đokovića odlučivalo nekoliko poena na početku četvrtoga seta. Vidio sam taj pomak koji je meni davao za pravo da će on prije ili kasnije napraviti velik rezultat. Nisam se nadao da će to biti US Open, ali znao sam da u sebi ima Grand Slam. Mogu reći da sam Slavenu Hrvoju, kada sam vidio ždrijeb, odmah rekao da imam neki osjećaj da bi to mogao biti siguran polufinale, a nakon toga svako svakoga može dobiti.

Volim pitati za savjet

Kroz US Open vrtjela se priča o jednom vašem razgovoru u Rimu?

– Rekao sam mu da ima dvije mogućnosti . Uvijek biti među 15 jer je predobar igrač, ali da neće napredovati

Marin Čilić i Goran Ivanišević
Marin Čilić i Goran Ivanišević

. Već je tri godine stagnirao i trebalo je nešto napraviti . Rekao sam mu da proba jer ne može ništa Izgubiti . Ili ostati na istom ili ići na Mount Everest. U Parizu sam prvi put vidio pomak, dok se u New Yorku osjeti lo da je u njemu nešto kliknulo. Osjeti li su se užitak i smirenost. Svako se uplaši, ali ako ti Federeru kada serviraš za meč zabiješ tri asa i bekend “winner” da se on ne pomakne – to je prava stvar. U fi nalu opet isto. Znao sam da će obojica ‘napuniti gaće’, ali dobit će onaj tko prvi izađe iz takvog stanja. Nije se znalo tko je bio nervozniji… Marin je u prvom gemu spasio breakloptu sjajnim forhendom, prvi je izašao iz nervoze i poslije je to bio jednosmjeran meč. Nishikoriju nije dao ni najmanju šansu vrati ti se u meč, toliko je brzo igrao. Drugo, cijelo mu vrijeme govorim “paralele, paralele”, jer ljudi su stalno trčali na njegove dijagonale, u prazan prostor. Zato je Nishikorija hvatao na krivoj nozi. Puno smo radili na paraleli, onu s bekhendom smo vrati li. Jer, poslije 2010. godine nestala je ta njegova paralela. On nije znao što bi igrao, sve je djelovalo rašti mano.

I vi ste našli svoj put?

– Prije godinu dana nekako sam osjeti o da sam spreman. Da mu mogu i imam pravo pomoći. Vidio sam ga

prvi put kada je imao četrnaest i pol godina i uvijek sam mu govorio što mislim, bez ikakvog okolišanja. U tenisu nema laganja, jer svaka se laž na kraju vidi na terenu. Možda to zvuči grubo i okrutno, ali ovo je pojedinačni sport. Tražio sam se i ja. Na početku mi je bilo jako teško. Kada je na Australian Openu izgubio od Simona, meni je trebalo sedam dana da dođem k sebi. Ostao sam u Melbourneu, igrajući svoj turnir, dok su se oni vrati li. Ja sam bio u šoku.

[quote_box_center]

Novi val

Marin sada postaje predvodnik jednog novog vala? – Drago mi je što sam pogodio četi ri nova igrača koji će obilježiti ovu godinu: Nishikori, Dimitrov, Raonić i Čilić. Sva četvorica su u prvih deset. Ljubičić će sigurno osvojiti Grand Slam s Raonićem. Veliki smo prijatelji i česti tao mi je. Koliko je njemu sada drago, toliko će biti meni kada Miloš osvoji. Ovo što se dogodilo ove sezone, pobjeda Wawrinke u Melbourneu, sjajni rezultati Raonića i Dimitrova, super je za tenis. Nove face.

[/quote_box_center]

 

Nisam mogao spavati , vrti o sam se, gledao druge mečeve i pitao se gdje sam pogriješio. Rekao sam sebi da se moram smiriti jer će me pogoditi srce. Trebalo je i meni da naučim neke stvari, kao trener ipak moraš biti poziti van. Drugo, ja nemam problema s egom. Kada si trener, ego mora ostati doma. Nisam sveznadar, a imam dosta prijatelja među vrhunskim tenisačima. Volim pitati . Pata Casha, jednog od najboljih igrača u povijesti što se voleja ti če, zamolio sam da pogleda Marinove voleja i tražio njegovo mišljenje. Cash je govorio prakti čki iste stvari kao i ja. Bilo mi je drago, ali ja nemam problema pitati , zamoliti za savjet. Stvarno smo se našli. Marin mi je vjerovao, uspjeli smo ga osloboditi . Kao da sam mu oslobodio dušu i glavu i samo sam čekao kada će proigrati . Kad se oslobodio, trebalo je vremena. Nije to došlo odmah, ali onako u komadu odigrati 10 posljednjih setova na US Openu… Znao sam da će osvojiti Grand Slam, ali na ovakav način, Boga mi..

Nedostajao mu je – pozitivni bezobrazluk

Kada ste osjeti li da je to Marinov US Open?

– Poslije Simona sam shvati o da je to to! Idućeg dana nismo uopće nismo išli trenirati , već smo išli trčati u Central Park. Jednostavno sam osjeti o da je spreman. Njegov problem nije bio tenis, iako je znao za trenutak nestati s terena. Ali ta mirnoća… Bojao sam se pada, pogotovo proti v Federera. Vikali su svašta, zvali dvostruke servis-pogreške. Bojao sam se da publika ne poludi, ponese ga. Federer je Federer, bio je prvi favorit za osvajanje turnira. Došao je u najboljoj formi. Nishikorija se, iskreno, nisam bojao.

Vaša mirnoća na tribini sugerirala je da više od ikoga vjerujete da je sti gao veliki trenutak?

– Osjećao sam da će Marin, kada ponovo dobije šansu ući u polufi nale, to odmah i iskoristi ti i da mu neće trebati sto godina kao meni! Stoput sam mu rekao da će opet dobiti šansu. Bio sam s njim u Miamiju 2009. kad je bio deveti na svijetu. Tada je bio izgubljen. Ponašao se kao da je 500. na ATP listi , kao da nije bio spreman biti u vrhu. Znao sam da će dobiti šansu i da od tog trenutka više nema natrag, samo možeš ići prema vrhu. On je US Open uzeo u sti lu “to je moje, ne dam”. Nije bilo lako, ali jako se promijenio.

Ta promjena je itekako vidljiva na terenu, ne samo zbog New Yorka?

– Prihvati o je da mora biti agresivan, da mora vjerovati u sebe. I tako je počeo igrati od početka petoga seta proti v Simona. Tvrdio sam da oni nisu bolji od njega. Neki su me čudno gledali, ali nešto znam o tenisu. Gledam ove tenisače, s nekima sam čak i igrao. Nisu bolji, samo su iskoristi li su svoje šanse. I imaju jednu poziti vnu bahatost. Dobar je primjer prvi set proti v Novaka Đokovića u Indian Wellsu. Marin je dobio prvi set 6:1, Nole je rekao da ga nitko tako nije nabio u životu u setu. Vidiš ih kako idu sjesti na klupu i misliš da je Đoković dobio set sa 6:1. U prvom poenu drugoga seta Marin ubaci Novaka u udarac i meč ode ‘papa’. To mu je nedostajalo, taj poziti vni bezobrazluk “dobit ću te Federeru, iako te nikad nisam dobio, na središnjem terenu pred 20 ti suća ljudi“. Meni je kao treneru ponos što sam to uspio s njim i što smo se kliknuli. Savršeno funkcioniramo.

Mats Wilander je silno hvalio Marinovu igru i prije finala?

– Dolazili su nam u New Yorku Mats Wilander i John McEnroe, pričaju u Marinu i svi su oduševljeni. Ne znam što moraš napraviti da te McEnroe pohvali. A govorio je o Marinovom teniskom savršenstvu. Koji put se probudim, kao kad sam osvojio Wimbledon, i pitam se jesam li to zaista napravio. Jesam, dobro je. Pa vidim Marina negdje na televiziji s peharom pa pomislim, uf, dobro je, osvojio je. Trebao je i Hrvatskoj novi sportski idol, ovo je došlo u najbolje vrijeme.

Da sam osvojio Wimbledon 1992., možda bih osvojio još 10 Grand Slam turnira

Da je barem “Zec” imao Gorana za trenera. To su riječi vašeg sugrađanina Vese Mati jaša?

– Ono što nisam uspio sa sobom, uspio sam s Marinom. Ne mogu se žaliti na svoju igračku karijeru. Sampras

Goran Ivanišević
Goran Ivanišević

ili ne, da sam osvojio Wimbledon 1992. možda bih osvojio još deset Grand Slam turnira. Trebao sam i 1996. osvojiti US Open. Ali, meni je ovo velika zadovoljšti na. Ljudi su mene drugačije doživljavali. Volim se zafrkavati , ali kada se radi… Marin je udario milijun forhenda, bekhenda. Ja sam tu i tamo ubacio koju bazu da se to lakše podnese.

Becker, Roche, Lendl, Ivanišević – to je kratka lista pobjednika Grand Slam turnira u Open eri u dvostrukoj ulozi – kao igrača i kao trenera…

– Nema ih puno. I drago mi je. Ali najviše mi je drago zbog Marina. Ovo se nije moglo dogoditi boljoj osobi, poslije nepravde lani, pada na 36. mjesto. Ne mogu reći da su ljudi vjerovali. Vrati mo li se pet mjeseci unatrag, njega baš i nije bilo na mapi. Po meni, sada više ne bi smio ispasti iz prvih deset. Sad se sve mijenja, on je Grand Slam pobjednik i više ništa neće biti isto.

[quote_box_center]

Ja sam najponosniji trener

– Ja sam najponosniji trener. Možda se ne bih toga ni uhvati o ovoga da mi je došao netko drugi, zbog jezika, upoznavanja… Nije da ja ne znam engleski jezik, ali lakše mi je za objasniti . Dok ja smislim, prevedem, prođe vremena, a ja to moram reći u toj sekundi… Mogu se jedino Marinu zahvaliti na prilici, povjerenju, činjenici da mi je vjerovao i što se nikad nije preispiti vao u onome što mu govorim. Nije sve išlo glatko, nisam ni mislio da će odmah prihvati ti neke stvari, ali znao sam da će te stvari doći. Vidio sam da pokušava, pa se uzmakne, kao malo dijete koje ide po čokoladu dok se opeče. Ali
znao sam da će, kada jednom dođe do kraja, to biti to. Tada je došao na autoput, postao opasan, a tada ga se treba čuvati . U Parizu je ušao na autoput… – kaže Splićanin.

[/quote_box_center]

 

Može li Marin dosti ći vaše drugo mjesto, ili čak biti prvi?

– Može! Marin može završiti sezonu i kao četvrti ili peti . Vidim ga kao pobjednika još jednog Grand Slam turnira dogodine. Teško da će se to dogoditi u Roland Garrosu, ali podloga u Melbourneu mu odgovara, a u Wimbledonu se već dokazao ove godine. Uz ovakav način razmišljanja ne znam gdje je njegov kraj. Sada ima igru, stav i složio je ekipu.